KAKO JE MAJMUN STIGAO U CRNU ŠUMU

19.12.2019.

 

 

U julu 1945. godine, Wing Commander Montgomery “Monty” Collins iz Royal Air Force-a – veliki ljubitelj satova, kriketa i putovanja – postavljen je kao britanski diplomata. Rođen je 1909. u britanskoj indijskoj provinciji Madras, gde je brzo otkrio snagu poznavanja stranih jezika i naučio ih je više od pet, od kojih je jedan bio nemački.

 

Pošto je posle rata stigao u Berlin i zauzeo funkciju u administraciji britanskog sektora, komandant Collins bio je duboko pogođen razmerom uništenja glavnog grada, i odlučio je da podrži obnovu Nemačke u slobodno vreme. Nadalje se posvetio obnovi berlinskog zoološkog vrta, što je uticalo na njegovu odluku da sponzoriše makaki majmuna po imenu Max.

 

 

Montgomery Collins napustio je Royal Air Force 1951. godine. Vođen željom da nauči umetnost časovničarstva, preselio se u severni region Crne šume. Ova strast se na kraju pokazala kratkotrajnom, jer je Collins pokazao malo talenta za to. Međutim, s obzirom da su njegova interesovanja bila brojna, došao je na ideju da ovde otvori pansion, koji je nazvao "Zum vilde Affen" ("Divlji majmun") u čast Max-a.

 

Kao britanski gospodin i od skoro vlasnik imanja, Collins nije bio spreman da se odrekne određenih dugogodišnjih tradicija imperije, glavna među kojima je dobra čaša džina. To je rodilo njegovo interesovanje za proizvodnju čuvenog engleskog pića. Kleka, takođe vitalni sastojak u proizvodnji renomirane šunke Crne Šume, bila je dostupna u izobilju, kao i čista izvorska voda i razni posebni biljni sastojci. To je Montgomery Collins-u pružilo prirodnu i regionalnu bazu na osnovu koje će razviti svoj jedinstveni recept za džin iz Crne Šume.

Collins-ova priča je počela da bledi početkom 1960-ih godina, sve dok radovi u provincijskom pansionu na kraju veka nisu doveli do otkrića teške stare drvene kutije koja je sadržala bocu i pismo. Prašnjava boca je bila ručno etiketirana i ukrašena. Ispod skice majmuna pisalo je crnim slovima „Max the Monkey –

 

 

 

Schwarzwald Dry Gin“. Prateće pismo nije sadržalo samo lične beleške i fotografije, već i detaljan opis botaničkih sastojaka koje je Montgomery koristio u svom receptu.